Dubioza Kolektiv protiv recesije
Bosanskohercegovački ska/dub/reggae sastav Dubioza Kolektiv česti su gosti na ovoljetnim festivalima širom Hrvatske. Na onom održanom u rovinjskom Monviju Almir i Adis pričali su o posljednjem albumu.
Ove godine je, kao i lani, zabavni centar Monvi u okviru Pozitiva Festa ugostio Dubiozu Kolektiv. Dubioza se na stejđ popela nakon izvrsnog Postolara Trippera, a ne treba niti spominjati kako je publika bila odlično pripremljena za «bosanske Rejđe». Uoči koncerta s frontmanima benda Almirom i Adisom, razgovarala je Matea Lacmanović.
Mislite li da je vaš novi album «5 do 12» dobro prihvaćen zbog (anti)političkih tekstova ili zbog besplatnog downloada? Je li to antirecesijska mjera?
Činjenica da smo dali album na besplatan download je sigurno ubrzala proces dolaska pjesama do slušatelja. Super je kad nakon 20 dana ljudi pjevaju tvoje pjesme na koncertima. Naravno da je važan segment i ono o čemu mi pričamo, ljudi su nas željeli čuti.
Album vam je, kao i njegov prethodnik Firma Ilegal, na našem jeziku. Prolaze li albumi «na domaćem jeziku» bolje na tržištu od onih na engleskom?
U suštini, već nakon Firme Ilegal skontali smo da moramo ići tim pravcem, imati albume na domaćem jeziku pošto je lakši pristup publici. Dok smo izdavali albume na engleskom jeziku dosta manje se znalo za nas, međutim prava ekspanzija je nastala nakon direktnijih i konkretnijih poruka koje svi razumiju jasno i glasno.
U vašim tekstovima se čuje mišljenja naroda: dosta nam je krize, recesije, cenzure. Zašto su narodi na ovim prostorima toliko pasivni unatoč sveopćem gunđanju?
Mi nismo revolucionarni band koji će sam po sebi donijeti revoluciju, sigurni smo da to o čemu pričamo dolazi do ljudi, pogotovo do mlađe populacije koja je nama jako bitna.
Koliko su ljudi osvješteni po tom pitanju – mogu reći da situacija donekle ide u pozitivnom smjeru. Konkretno, u BiH postoji još uvijek veliki jaz između naroda koji je nabrijan svom tom hajkom oko nacionalizma. Ova godina je kod nas izborna, tako da smo željni vidjeti kakvi će biti rezultati, jesmo li kao bend imali imalo utjecaja makar za promjenu trenutne vlasti koja vrši presing nad nama već osam godina.
Obradili ste pjesmu Fatboy Slima «Funk Soul Brother», je li to balkanski humor ili nedostatak kreativnosti?
To je prije svega balkanski humor, tu pjesmu je Oha davno skontao i vidjeli smo da ljudi super na nju reagiraju pa smo ju odlučili staviti na album. Balkanski humor ima svoje mjesto na albumu „5 do 12“.
Sudjeluje li u stvaranju pjesama cijeli band ili samo vas dvojica (Almir i Adis)?
Manje više sudjeluju svi u svemu; u tekstovima, aranžmanu, muzici. Svi gledamo da damo što više. Konkretno, što se tekstova tiče, najviše radimo Adis, Brano i ja, produkcija Brano i Šuta, Vedran oko designa. Svi smo se raspodijelili, svatko nešto radi ne bi li doprinijeli zajedničkom proizvodu kako bi bio što bolji. Ne čini nam se baš pametan potez prepustiti mnoge stvari drugima; ovako uštedimo i na vremenu i na novcu.
Koliko vam je vremenski trebalo da snimite najnoviji album?
Sve se brzo dogodilo, za mjesec dana je album snimljen, za mjesec dana je smiksan, isproduciran. Kad smo ušli u studio, nekako je sve krenulo, mora se zaključati u studio, predati se tome i nadati se najboljem, odnosno pozitivnom odgovoru publike.
Adisa, bivša članica Dubioze, sad je u bandu La Cherga. Postoji li naznaka da bi se mogla vratiti Dubiozi ili surađivati s vama u budućnosti?
Za sad ne vidim naznake buduće suradnje, ali nikad se ne zna, nisam prorok. Sigurno je da ovo što Adisa radi može biti jako i da je ona kao vokal sama po sebi veliki potencijal. Nadam se da će ga usmjeriti u pravom pravcu. Nedavno je surađivala i s Kirilom Džajkovskim i sad traži svoj put koji je htjela nakon odlaska iz Dubioze.
Na albumu se našla pjesma «Njihovi i Naši» koja se prije zvala «Ja sam Stolac», za nju je čak snimljen i spot. Čemu promjena teksta pjesme?
Pjesma je bila posvećena udruženju za očuvanje nacionalnog bogatstva BiH u smislu stećaka i svih ostalih kulturnih znamenitosti. Kad bi stavili pjesmu s tim refrenom na album (ja sam Stolac, Bosanac Hercegovac), ljudi ne bi kontali što je Stolac. Ljudi i u BiH misle da je Stolac u biti stolica na kojoj se sjedi. Pjesma Ja sam Stolac ostaje u takvoj formi posvećena samom gradu Stolcu i očuvanju njegovih znamenitosti.
Hoće li se reggae/ska/dub glazba ikada iskomercijalizirati kao pop/rock?
Neće baš, iako smo mi klasičan primjer da je to ipak moguće. Dubioza više nije underground band, ulazimo lagano u mainstream. Zvali su na tri puta da nastupamo na Euroviziji no to smo odbili. Kada bi to radili, željeli bismo da je sve u našim rukama, a tu postoje mnoge restrikcije tipa koliko će ljudi biti na stageu (maksimalno šest!), a mi smo kolektiv. Netko drugi bi radio glazbu, tekst, a to moramo mi raditi. Pristali bi na to kad bi sve radili sami i kad bi sve bilo po našem.•

