Helmet: mali veliki koncert

Večerašnji koncert američkih majstora Helmet jedan je od onih gigova zašto volimo ići na koncerte i u ove vruće dane, kad je zavladala takva inflacija da su svirke gotovo svaki dan. Imali smo prilike vidjeti veliki come back jednog od značajnijih bandova 90-ih koji su, a i danas to čine, utjecali na mnoge najrazličitije sastave, od hardcorea i metala do indie rocka.

helmetHelmet vodi stari lisac Page Hamilton koji uz ravno pjevanje više eksperimentira spejs zvukovima nego solira, a za njim spremno stupaju marljivi radnik Jimmy Thompson na svom Les Paulu koji precizno udara te rifove koje fanovi i dalje obožavaju, moćni oldschool igrač Jon Fuller na basu i jedan od najboljih bubnjara koji su razvaljivali setove na zagrebačkim daskama, pomahnitala ritam mašina u ljudskom liku Kyle Steveson. I upravo ovaj posljednji je jedno od najvećih otkriča koje je Hamilton mogao dovesti u Europu.

Koncert otvaraju s novim hitom Swalowing Everything koji pretenciozniji fanovi slave kao najboljom stvari koju je band ikad napravio. Helmet stvarno zvuči kao perfektno uigrana mašinerija i to doslovno izgleda tako, a nakon nekoliko početnih stvari gdje su se i tonac i uši posjetitelja privikavali na saund stvar dolazi na svoje na drugoj polovici koncerta. Helmet kakve znamo otvaraju se s Victim i nastavljaju u tom ritmu, osobito na starim uspješnicama, Unsung, Wilma’s Rainbow, Milquetoast,  kojima su zapaprili kraj nastupa. Koncert završavaju s dva bisa na kojima smo čuli Driving Nowhere i megauspješnicu In the Meantime… do idućeg susreta. Odličan gig.

Kao pregrupu vidjeli smo Good Day to Die koji su su ugodno iznenadili; polako se pretvaraju u ozbiljan rock band koji plovi tragom svojih velikih uzora, The Doors i Alice in Chains. Još da samo malo prebole tu tugu koja ih muči i izjeda, Tc tc tc…

o Helmet: sjećamo se kad su nekako u paketu došli s probuđenim NYHC velikanima koje su predvodili Biohazard, a odmah za njima stupali Sick of it all, ProPain i mnogi drugi. Prvi album Strap it on privukao je svojim repetativnim, gotovo industrijskim ritmovima i metal rifovima koje su dodatno ispolirali i nabrijali na sljedećem izdanju, Meantime koje prodano u preko milijun primjeraka i dovelo band na top liste. No Page Hamilton je odveo svoje društvo nekim drugim putem pa su ih uskoro istetovirani momci iz Lower East Side Crewa i njihovi supporteri all over the world potisnuli u drugi plan da bi ih prigrlili svi mogući indie rock zaljubljenici. 1994. band izdaje hvaljeni album Betty koji ipak ne doživljava toliki uspjeh kao Meantime. Uskoro Helmet napušta Rob Echeverria koji odlazi u Bionazard. S “hazardima” smo ga mogli vidjeti i 1996 u Remetincu.

Band se razilazi 1998. nakon izdavanja Aftertaste albuma da bi se ponovo okupio 2004.


Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*