In Flames: metal za ugodno odrastanje
Hvaljeni švedski melodični death metalci In Flames odradili su u zagrebačkom Boogaloou, po mnogima, jedan od najboljih koncerata na turneji. Kako se tamo provela naša hard’n’heavy ekspedicija provjerite u nastavku teksta.
Kad čovjek ne zna točno što može očekivati od određene situacije – pogotovo ako je određena situacija metal koncert – onda je jasno da može očekivati tri ishoda – da će se oduševiti, ostati ravnodušan ili se doma vratiti posran.
Odluka da se poprati koncert švedskih In Flames u Boogaloo-u donesena je temeljem jednokratn0g preslušavanja njihove diskografije, usmenom preporukom nekolicine mlađih kolega, te napisima po elektronskim medijima. Po svemu tome zaključili smo da se radi o velikom bendu koji iza sebe ima solidnu količinu prodanih albuma, koncerata i spotova na glazbenim televizijskim postajama. Zaključili smo i da je nakon prvih albuma bend zaokrenuo ka komercijalnijem, melodičnijem glazbenom izričaju, a tekstualno se okrenuo emocijama (Sic!). Recimo da bi to bio neki logični nastavak za ljubitelje (ili ljubiteljice) HIM koji postupno prerastaju Ville Vala i njegove Join me in death pjesmuljke. Recimo da su HIM za 5-7 razred osnovne škole, onda bi In Flames mogli biti fini soundtrack za prelazak osnovne u srednju. Metal za ugodno odrastanje, reklo bi se. Ima ih na MTV-u, ima ih na fejsbuku, a opet za njih neznaju baš svi iz razreda. Uz to nisu baš totalni mlakonje, ima neke žestine, ali isto tako gađaju u žicu osjetljivog tinejdžera koji se bori sa svojom individualnošću, osjećajima pripadnosti i prvim ljubavima..
Kako smo taj dio života nažalost završili prije nekoliko godina, odlasku na ovaj gig ipak su presudile povremene doublebass dionice i pamtljive melodije, a najviše od svega – velika očekivanja od velikih imena na metal sceni (bez obzira u kojem segmentu heavy metala govorili); znači vrhunska produkcija, besprijekorno ozvučenje, scenski efekti itd. To, i rekao bi jedan naš kolega – mlade i zaljubljive teen-metalke.
Baš je to situacija koja nas je po dolasku najviše začudila – teen-metalki (i metalaca) možda desetak-dvadeset u punom Boogaloo, ostalih par stotina posjetitelja ne baš tako mladih hevijanera i znatiželjnika; a smio sam se kladiti da će situacija biti baš obratna.. To je nažalost po metal scenu u Hrvatskoj još jedan dokaz da mladi više ne slušaju normalnu glazbu, pa čak niti ove light verzije.
Druga stvar koja je neugodno iznenadila – kad su simpatični, pristojni Šveđani započeli nastup je definitivno pretih i prilično nejasan zvuk. Zadnji metal/hard koncert s pridjevom „veliki“ kojem smo nazočili u ovoj dvorani bili su Lamb of God gdje se od prve sekunde na publiku sručio zid buke. Ovdje su na naše razočarenje velika očekivanja o nordijskoj savršenoj produkciji tu pljusnula na pod koji je žalosno mirno i čvrsto ležao pod nogama. Prošlo je dobrih pola sata da ton majstor pohvata konce i podeblja kanale koje je trebalo da bi dupli basovi počeli tresti. A do tada je već sve otišlo dođavola… Jer očekivali smo curice koje će pjevati refrene i povremeno metalsko hej-hej – a dobili 25+ metalce koji pjevaju „Don’t tell me, Tell my ghost, Cause I blame him – For all I don’t want to know“…
I kad misliš da si vidio sve i da je najgore prošlo, onda se dogodi jedno „ajmo ruke gore“ i ljuljaj desno-levo, njiši i talasaj, ajmo sada svi. I pogledaš oko sebe – stvarno svi! Homer Simpson je izmislio riječ za ovakve situacije – DOH! Pa nisu ovo Divlje Jagode? Ili, kako su neki rekli – Vatreni Poljubac.. Nema ni Zeleta, ni Alena, a bogami ni legendarnog Milića Vukašinovića. Sjetih se odmah našeg dobrog prijatelja Bajre (kojeg nismo vidjeli godinama) iz Bosanske Krupe koji je – nakon što se razočarao u karlovačke metalce na jednoj slušaoni na Maloj sceni koji su samo mlatili glavama umjesto da se pošutaju ko muškarci – reko: “kad metal svira mora krv špricat”!
Za zaključak – neuvjerljiva produkcija (izuzev atraktivnog LED lighta), rezerviran bend koji osim pjevača gotovo da ne komunicira s publikom, a cijeli ugođaj primjereniji nastupu Đibonija na Danima pive. Kažemo to bez ikakve osude – Boogaloo je bio pun i ekipa se bez sumnje dobro provela. Dapače, držimo da je koncert za fanove In Flames bio fantastičan, baš onakav kakav mora biti i s te strane nema zamjerke. Mi u PLAN.etu više volimo neke druge stvari.
Zbog svega toga na stranicama PLAN.et magazina nećete čitati izvještaje s koncerata Amon Amarth i Sonate Arctice. Barem od ovog autora. Ova vrsta metala dobila je crveni i pauzira dvije utakmice. Dimče Dimitrovski
 |
| In Flames, 26.09.2011 |
Swim
Come Clarity
Trigger
Related Posts
About The Author
Točno se vidi da je tekst napisao netko tko je odluku da ode na koncert donio ”jednokratnim preslušavanjem diskografije, usmenom preporukom nekolicine mlađih kolega, te napisima po elektronskim medijima.”
Mudrome dosta.
ma ne serite… molin te lipo koji kurac ti znas nakon “donesena je temeljem jednokratnim preslušavanjem njihove diskografije” kao da pop ide ocjenjivat koja je kurca bolja… idiot 😛
bio i ja na tom koncertu i iskreno, očekivao sam više starih stvari. Konc je bio dobro odsviran ali meni je to (kao što ovi piše) isto malo previše za dicu, nekako komercijala, MTV što bi se reklo. Odi si pogledati Morbid Angel u 12 misec dolaze u Moćvaru. To ti je muzika za ozbiljne metalce
a šta bi trebalo – da koncert idu samo fanovi nekog benda? po mogućnosti čim mlađi, tim bolje – tako ćeš imati sigurno objektivno mišljenje.. 🙁
pa zato većina recenzija i je tipa – fantastično, rasturili su, razvalili, moćno, ovakvo, onakvo..
ja sam recimo veliki fan miše kovača, neznam kakav koncert mora biti da bi se vratio razočaran. osim da se mišo aka mate uopće ne pojavi na sceni..
osim toga bitno je valjda i TKO piše te osvrte i recenzije; je li njegovo mišljenje relevantno saznaš trial-and-error metodom; nekom kritičaru novi album metallice može biti super, nekom ne, a tako i tebi. onda isto s novim slayer.. nakon par takvih vidiš po prilici jel dijeliš mišljenje ili ne.
dimče radi za planet već desetak godina i uglavnom je realno ocijenjivao događaje s kojih se javljao, barem koliko sam ja uspio skužiti. e, sad, da se ponekad ne slažem s njegovim ukusom – naravno. al čovjeku se u principu može vjerovat. očito nije bio fan in flamesa prije, a očito da nije postao ni nakon koncerta. i kaj sad? nek mu daju otkaz? ukusi i mišljenja se razlikuju, demokracija je, kužiš?
Normalno da na koncert trebaju ići samo fanovi i dobri poznavatelji nekog benda – samo oni mogu ocijeniti kakav je koncert bio, prvenstveno na temelju toga što poznavajući rad benda znaju što od istoga očekivati. Dakle, recenzija bi se trebala temeljiti na tome koliko je izvedba benda ispunila REALNA očekivanja fanova.
A koliko će neka recenzija biti objektivna je potpuno drugo pitanje u koje ne želim ulaziti. Just for the record: smatram da je postići potpunu objektivnost – jednostavno nemoguće.
Poanta je da recenziju neće pročitati netko tko za dotični bend nije nikad čuo niti ga zanima tip glazbe koji izvode. Recenzije će čitati oni koji zanima mišljenje nekog dobro upoznatog s djelovanjem, diskografijom ili povijesti benda. Jedino takvi mogu koliko-toliko ocijeniti da li je bend, ukratko rečeno, oduševio ili razočarao.
Zbog toga, primjerice, ja – koliko god objektivna nastojala biti – sigurno ne bih napisala dobru i vjerodostojnu recenziju koncerta nekog izvođača tipa spomenutog Mate Miše. Niti bi otišla na takav koncert samo zato što sam čula stihove ”svi pjevaju, ja ne čujem”, a usto je i Jimmy gore napisao da
”nezna kakav koncert mora biti da bi se vratio razočaran, osim da se mišo aka mate uopće ne pojavi na sceni.” Koliko god primamljujuće zvučalo – ne, hvala, prepuštam uživanje u koncertu nekome tko na istome doista želi biti i zna puno više od mojih ”svi pjevaju, ja ne čujem”. Ja bih sigurno tijekom koncerta požalila što čujem. I vidim. I postojim.
Ali sigurno se ne bih smatrala pozvanom da napišem tekst o tome.
ok… ali kao da vodoinstalater govori da li je kirurg dobro izvrsia operaciju… pa neko ko je u tom diru bar malo da dade ozbiljnu recenziju… ni o sexu nakon sat vrimena ne mozes znat nista…
Zašto koncert ne bi mmogao recenzirati neko tko nije fan dotičnog benda? Zato reportaže i izgledaju debilno jer uvijek komentira neko od obožavaoca koj i najlošije izdanje svog omiljenog benda će izhvaliti. Kolko sam uspio skužiti, nigdje nije napisano da je koncert bio loš (niti loše odsvirano ili da se loše čulo i td). Koliko vidim šta na Planetu najavljuju, o kavoj muzici se radi, jasno je da je njihovim novinarima in flames kamilica (što u stvari i je 😉
Ili slabo čitate ili slabo shvaćate. Michael, možda da još jednom pročitaš tekst? Onaj dio o lošoj produkciji, slabom zvuku i slično?
Još jednom: po meni, recenzije trebaju pisati POZNAVATELJI rada benda. To većinom znači i obožavatelji, ali ne nužno. A baš su In Flamesi primjer benda čiji su obožavatelji postali najžešći kritičari, tako da ne stoji baš teorija da je ”većina recenzija tipa – fantastično, rasturili su, razvalili, moćno..” i da će napisati pozitivne komentare na bilo kakvu izvedbu.
Bez ikakvog podcjenjivanja bilo koga: Ne može čistačica govoriti na festivalu znanosti. Ne može obožavatelj cajki napisati ozbiljnu recenziju rock koncerta. U tome je razlika stručnjaka i nestručnjaka na određenom području.
Zbog toga, uvažavajući osobno mišljenje autora, smatram da, barem u ovom slučaju, nije nimalo stručan da napiše recenziju. Dakle, ja ovdje ne raspravljam o njegovom osobnom stavu o koncertu, nego o golemoj greški koju čini precjenjujući se i postavljajući se za autoritet u pitanjima o kojima apsolutno ništa ne zna.
Mala sugestija: ubuduće se fokusirati na koncerte bendova o kojima zna malo više od prva tri teksta koja izbaci Google kad upiše njihovo ime.
nebi se složio s tobom (Ivana). pa svi znamo da za portale piše maksimalno desetak ljudi i onda teško da će se naći neko tko je fan svih bendova koji dolaze u Zagreb. Pusti ti neka kritičari pišu tekstove a nama koji se ne slažemo ostaje pisati komentare. U stvari tako se i dodje do širje slike. Meni je koncert bio isto ok, nije da sam fan In Flamesa, pogotovo nisam od njihovih novijih stvari kad su se razblažili i komercijalizirali da se dopadnu mlađoj ex njumetal rulji. Ja ti ipak više volim neke ozbiljnije bendove kao što su Morbid Angel, Impaled Nazarene, Vader, Deicide, Cannibale i sl.
draga ivanica,
ako je stari dimče nešto reko, onda to stoji! nema metal, hardrock, vjerojatno ni punk, hardcore, ili reci šta još – koncerta u zadnjih 30 godina da on tamo nije bio. nema benda kojeg on nije preslušao. koliko ja znam, čak je svojedobno vodio ekipu u sinj na koncert živog blata (za one koji neznaju – to je side projekt velikog sineše vuce) i klanja ljudi. oćeš maidene, judase, oćeš motorhead, oćeš kreator, oćeš destruction, oćeš..ma nema koga oćeš, sve je taj čovjek bio i vidio. i sad ti njemu da je nekompetentan? i ako kaže da produkcija nije bila uvjerljiva onda je bila neuvjerljiva.
ivana, ako dopuštaš jednu nogometnu paralelu; možda je mali kovačić (nk dz) super talent i skupio je iza sebe nekoliko dobrih nastupa u prošlu sezonu, dvije – ali hoće li on imati obraza učiti nogomet čiču beckenbauera? maradonu? zizua? teško. iskustvo se ipak mjeri odigranim utamicama u nogama. a matori dimče ima noge ko đajić. bojim se da tebi fali još dosta šprinteva do toga.. ako prje ne odustaneš i od in flamesa, i metala i rock’n’rolla uopće. al nije bed, opet s makedoncem možete na mišu (ako ovaj poživi – čujem da nije dobro u zadnje vrijeme. sorry, dimče)
Ponovno se nismo razumjeli. Nigdje nisam napisala da je autor općenito nekompetentan u poslu kojim se bavi niti sam dovela u pitanje njegovo iskustvo u posjećivanju (metal, hardrock, punk i svih nabrojenih i nenabrojenih vrsta) koncerata i pisanju recenzija istih.
Svi moji komentari odnosili su se na ovaj konkretan slučaj, i to ponajprije zbog rečenice koju sam navela u prvom komentaru, da se ne ponavljam.
I ako dopuštaš još jednu nogometnu paralelu: čula sam da postoji taj-i-taj nogometni klub. Progooglala sam. Pogledala isječke nekoliko utakmica. Otišla na utakmicu tog kluba u svom gradu. Pa sada znam sve što trebam znati! Idem malo piskarati o tome. Ionako imam grupicu čitatelja za koje su moji tekstovi Sveto pismo.
Ljudi, nemojte se nikada stopostotno pouzdavati u samo jedno viđenje. Da biste dobili pravu sliku, trebali bi uzeti u obzir više iznesenih stajališta pa na temelju njih doći do VLASTITIH zaključaka. Da, iskustvo se mjeri odigranim utakmicama, ali ono ne garantira stopostotno pravo. Vidite da tu negdje ipak ima ”malih Kovačića” koji imaju obraza (hrabrosti?, iskustva, znanja) usprotiviti se ”iskusnim Beckenbauerima”. Zašto bi njihovo mišljenje bilo manje vrijedno? Utakmice u nogama ne čine”Beckenbauere” sveznajućima i nepogrešivima. Možda bi nekada bilo dobro da uvaže / prihvate kritike i sugestije ”malih Kovačića”, posebno kada imaju utakmice na, po njihovom vlastitom priznanju, ”manje poznatim terenima”.
Da.
tako je, treba ih gaziti kaj pa ne sviraju tjr i whoracle!
🙂