Školski primjer hardcorepunk koncerta

Pennywise u ZagrebuBOOGALOO, nedjelja 6. veljače 2011.
Zagrebački klub Boogaloo ugostio je jedan od najpoznatijih američkih melodičnih punk rock bendova – Pennywise.

Četveročlana postava iz Kaliforije prvi puta je došla i do hrvatske metropole, a ovaj potez organizatora očito je bio dobro utemeljen na istraživanju tržišta – broj posjetitelja iznenadio je kako članove benda, tako i potpisnika ovih redova; očito ovakav glazbeni izričaj ima više poklonika nego što se može naslutiti na prvi pogled. Vjerojatno je razlog tome sve veća dobna razlika između autora i velike većine ekipe iz dvorane, pa nedostaje onaj feedback s terena o tome koliko ljudi zapravo i dalje sluša ovakvu mjuzu. Očito da skateboard/snowboard kultura i dalje njeguje brze ritmove i pamtljive refrene, čak i ako se svakodnevno ne vrte na MTV-u… Zajedno s oldschool hardkorašima i starim fanovima stvara se potrebna kritična masa dosatna da napuni čak i klub veličine Boogalooa, iako su neki bili uvjereni da ovakav bend ne može napuniti niti Močvaru.

Pennywise su sa svoje strane ispunili sva očekivanja koja netko od hardcore punk giga može imati; dinamičan nastup, dobar odnos s publikom, stage diving, zajedničko pjevanje refrena .. Pjevač Zoli Teglas koji se ekipi priključio tek prošle godine dobro je ispekao zanat u svom matičnom bendu Ignite s kojim je u par navrata nastupao i po ovim prostorima – besprijekorno se snalazi u ulozi frontmena. Uz to vrhunski surađuje s Fletcherom Draggeom, korpulentnim gitaristom s kojim rutinski kontrolira situaciju na pozornici, prolazeći kroz najvažnije pjesme karijere, praćen lijepom potporom iz publike.
Da se Ivica umjesto slaloma bavi melodičnim hardcore punkom – ovako nekako bi izgledao njegov nastup. Profesorski odrađen posao – za udžbenike. S druge strane možda je nedostajalo neke energije, kemije ili onog nečeg po čemu bi se ovaj gig dugo pamtio – no, to je subjektivan osjećaj; netko drugi vjerojatno je drugačije vidio cijelu stvar .
Ako bi trebalo izdvojiti nekoliko highlightova s ovog koncerta, onda bi to zacijelo bio emotivan trenutak kad se na pozornici pojavio nepokretni mladić sa željom da jednom u životu isproba kakav je osjećaj dajvati sa stejdža na ruke ekipe. Uz pomoć benda, publike i osiguranja dečku je ispunjena želja, tako da se još jednom pokazalo kako punkeri i harkoraši imaju veliko srce i jak osjećaj pripadnosti..
Kulminacija svega toga skupa dogodila se kad je za grand finale bend dovukao na pozornicu pola dvorane da svi zajedno otpjevaju njihovu punk rock himnu znakovitog naziva – Bro hymn. Ostalo je pomalo čudno da je s time koncert i završio – obzirom na svega sat i deset minuta svirke – bez biseva i drančenja we want more. Očito se tom završnom masovkom reklo sve što se reći trebalo, pa više nije trebalo tražiti “leba nad pogačom”.. Uostalom, nitko se nije previše žalio, ni slamdanceri, ni matore ajkule na šanku, tako da su se ubrzo svi skupa zadovoljni razišli..

_ _ _ _ _

Zadnji put kad sam dobio u zadatak napraviti izvještaj s koncerta koji me osobno nije pretjerano zanimao – u smislu zadovoljavanja vlastitih glazbenih ili inih afiniteta – pa sam cijelu stvar mogao gledati s kritičkim odmakom, za oko mi je zapela amerikanizacija dijela hrvatske i europske mladeži.. možda se netko i prisjeti tog teksta; Medveščak, Zig zag, ovo-ono..? Netko..? Bilo tko..? Nema veze. Uglavnom, jučerašnji nastup američkih melodičnih punkrockera Pennywise motivirao me da opet serem bez veze i uopće nemojte čitati ako Vas ne zanima bespotrebna introspekcija;

1. ZAŠTO ZIJEVAM AKO JE KONCERT DOBAR?

Nemam pojma.. nije da se dosađujem, ali se niti ne zabavljam baš Bog zna kako. Zapravo, OK mi je, ali svejedno svako malo pomislim da sam baš mogao biti i doma.. uštediti si malo vremena, malo novaca, malo spavanja, malo kilometara svom razdrndanom autiću.. malo odmora od mrskog svakodnevnog putovanja u metropolu svih Hrvata. Jer sutra (danas?) ujutro opet moram biti na gotovo istom tom parkiralištu i odraditi svojih 8 sati kao poslušni šraf u mašineriji kapitalističkog establišmenta.. a treba se još okupati, obrijati, srediti stvari, neznam jesam sve pripremio..HA! čekaj, pa ja sam na koncertu.. vuuuuš!, fokus se vraća na sada i ovdje; sviraju amerikanjci, stejdždajveri, circle pit, sve je tu.. čak i neke stvari znam (skinuo sam njihov zadnji Reason to believe komplet s weba, preslušao sam ga više puta na poslu kao pozadinu za dnevne obaveze u cilju potiskivanja buke koju svojim torokanjem kreiraju pretjerano egzaltirane kolege koji vječito debatiraju o svemu i svačemu, dijele savjete i mišljenja o dnevnoj politici, ekonomiji, sportu i celebrity sceni, ili pak naklapaju o zadnjim tračevima u firmi. Kad bolje razmislim, ne mogu ni ja vjerovati da je R.M. STVARNO jučer rekao M.G. sve ono kaj ga ide! Neka mu je, svi mi isto mislimo, samo smo previše zasrani da mu to stresemo u facu.. istina i Bog, ko je R. da mu ide to predbacivati?! Pa on je isti, ako ne i gori od ovog 100 puta! Kreten.. kad se samo sjetim da sam mu kad je tek došao u firmu pokazivao sve živo i mrtvo, sad kad je malo napredovao samo sere, kenja i pravi se pametan…. ‘ej!! O čemu ja to?! PA NA KONCERTU SAM! Gle ovo, frajer se popeo na razglas, sad će skočit dolje na glavu, a redari ga vuku nazad.. dugo u Zagrebu nismo gledali konert na kojemu se ljudi tako dobro zabavljaju, a ja.. hm.
I sad? Jesam to ja kriv? Jesam postao prestar? Jel to zasićenost? Ili ovdje stvarno nešto ne štima? Zašto mi se sve čini namješteno? Zašto mislim da su 80-e bile bolje? Jel trava zelenija u mladosti? Jel mi se samo čini ili je većina ovih ljudi ovdje samo zato jer se na to furaju u ovom trenutku, vidjeli na TV i jubitou, pa im se činilo fora? A sutra već idu na nešto drugo? Neki Pendulum, ili neki Kaiser chiefs ili Kings of Lion, kajaznam? Osim toga, ko kaže da je ONDA bilo drugačije? Ako je ono bio POKRET, a ne furka, i ako su svi ti ljudi bili tamo jer su u nešto vjerovali, gdje su danas? Zašto za ovakve koncerte ne možeš naći nikog tko bi išao, dijelio troškove za bengu? Možda je dečkima u circlepitu sve legitimno i sve OK, popila se piva, dvije, tri.. možda se cijelo popodne okolo zujalo, a koncert na kraju ispao savršen..
Pa svima je tako bilo.. kad smo bili nešto mlađi.. Za koncert saznaš mjesec dana prije, pa se nabrijavaš svaki dan, nisi mogo dočekat, pa se išlo na vlak, pa se pilo vino, pa se došlo u Zagreb/Ljubljanu rano popodne, pa se dalje pilo vino i tako dalje.. Ovako sad u 8 navečer radiš klincima čokolino, u pol devet ih tuširaš, a u pol deset si već na pankerskom koncertu. Pa ne ide to tako…

PENNYWISE

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*