Interview: Priki – bihaćki hip-hop šampion

Predstavljamo vam Prikija, pravim imenom Harisa Rahmanovića, bihaćkog glazbenika u
usponu. Povod za intervju bio je izlazak njegovog prvog albuma prvijenca pod nazivom „U cipelama moga oca“.

Naša suradnica Matea Lacmanović porazgovaral je s Prikijem o njegovim počecima na demo sceni i općenito stanju hip-hop glazbe na prostorima bivše Jugoslavije.

Haris se zainteresirao za glazbu već u osnovnoj školi tako da kasnije nastavlja sa školovanjem i u srednjoj glazbenoj školi. Svira klavir, trubu i bubanj, pjevao je u najboljem BiH zboru pod vodstvom profesorice Vesne Kečalović, a znanje prikupljeno u srednjoj školi prenosi i u trenutni rad: “Kreativnu ekspanziju doživio sam tek nakon srednje škole jer bilo kakav vid obrazovanja te gura u kocku. Na žalost ili na sreću, život me je natjerao da naučim neke stvari koje nikad nisam htio da znam. Ne sviđa mi se što sam toliko upleten u sve moguće djelatnosti jer mi to oduzima vrijeme koje je rezervirano za muziku. Ne sempliram više nikako, nekad se dogodi da se neki sample nađe ali ništa posebno. Sve ove moje spotove što ste u mogućnosti vidjeti sam morao sam da odradim. Mislim da je ogroman problem kod nekih novih generacija što su trutovi. Ne trgaju, ne riskiraju, ne žrtvuju.. ne ide to tako.”

Što misliš o sempliranju beatova? Kako pomoći mladim demo izvođačima da se riješe sempliranja?

– Definitivno ne! Ovo govorim zato što više ne živimo u tim nekim zlatnim godinama urbane kulture kad je sempliranje bilo „in“ i kad se nije tako lako moglo doći do klavijatura, sintova i sličnih stvari. Danas je sve dostupno i tako jeftino da nema potrebe da semplirati jer to stvara dodatnu komplikaciju oko izdavanja. Iskreno, ne bih bio sretan kad bi neko semplirao mene i od toga zarađivao, nije zasluženo,iako je sempliranje nekako simbol hip hop kulture.

Kako je bihaćka sredina prihvatila tvoju motivaciju dok si bio relativno nepoznat, a kako te prihvaćaju danas?

– Bihać volim bezuvjetno, bez obzira koliko imao lošu podršku iz ovog grada.
Iskreno, ja ovo radim jer volim i ne mogu vezati Bihać za ovo na način da mi je nešto dužan.
Osjećam se dužan prema ovom gradu, čast mi je živjeti u najljepšem gradu u BiH (ovo
mislim objektivno). Što se tiče trenutne situacije, mislim da me malo drugačije ljudi gledaju na cesti i to je to.

Često se pojavljuješ na sceni s Magic Soneom?

– Magic Sone je najbolji reper u BiH, bez konkurencije i sranja. Sve sam vidio uživo, ali njegovu energiju malo tko može da takne u momentu kad je on na bini. U studenome ove godine mu izlazi album i mislim da će to biti jedan od klasika na Balkanu. Neki dan smo se opet čuli i već ima u pripremi pet novih stvari, lud je, radi i piše ko luđak. Sviđa mi se što je požrtvovan i što trga do bola za svoje. Pravi Krajišnik, muda do poda!

Reci nam nešto o novom albumu?

Album je otišao na štampu prije par dana i jako sam sretan zbog toga. Od producenata se pojavljuju Silvio Pasarić (on je također radio master albuma), Matko Šašek zvani Koolade i Mario Baškarad zvani Rio iz Zenice. Od gostiju tu su mi Mario Huljev, Koolade, Remi (Elemental) i Reksona (V.I.P.). Album je nekako refleksija svog mog života od 1987. godine kad sam se i rodio. Neću vas gnjaviti o tome šta sam sve prošao u životu, ali 5 godina u skloništu bez sunca je dovoljno da vam predočim koju količinu bola nosim u sebi. Album izlazi 22. listopada ove godine.

Misliš li da se preko YouTubea može probiti? Što nakon YouTubea, ponude stižu same?

– U mom slučaju, pokazalo se da je YT imao super utjecaj na moju muziku. Ovi spotovi su me izbacili na površinu u gomili demo repera sa kojima sam plivao u bari bunoj krokodila.
YT koliko god promovirao dobru muziku, toliko u istoj mjeri promovira lošu muziku. To
je mač s dvije oštrice. Nakon YT skupiš neki fanbase i ljudi te slušaju ujutro, navečer, dok piju, duvaju, vode ljubav, kad su u kurcu, kad su sretni… Postaneš dio nečijeg života.
Volim svoju poziciju na način da nekom stavim osmijeh na lice kad mu je najteže u životu.

Kakav je balkanski “thug life”, mogu li se Tupacovi tekstovi primjeniti i u našoj regiji, ili misliš da su neke stvari prenapuhane?

– Ne znam šta bi rekao na ovo pitanje. Iskreno, Pac ima posebno mjesto u mom životu, tačnije Pac i Biggie. Što se tiče Thug Lifea na Balkanu, smijem se, brate. Ne mogu da vjerujem u kakvom su ljudi filmu oko te priče. Ne slušam repere koji kenjaju o tome, radije slušam Paca kad hoću takvo nešto čuti. Smiješno je pokušavati uraditi nešto što je Pac uradio, smiješno je nekog kopirati. Izmisli nešto svoje, budi unikatan, budi taj kojeg će neko kopirati.

Imena hrvatskog rapa su Woo, Target, Shot, Remi, Stoka, Nered, srpskog Reksona, Marcelo, Ikac, Struka, Deniro, 187, a Bosna ima Edu i Frenkija. Gdje je zapelo?

– Žalosno je da malo tko zna tko su Mayer, Sove, Kwonel, Magic Sone, Žućo, Hamza
U Srbiji i Hrvatskoj imali su drugačiju filozofiju oko razvoja hip hop kulture, tako da danas imaju scenu, imaju iza sebe brdo legalnih izdanja. Ja sam krv propišao da budem ovdje gdje jesam, nitko mi nije pomogao oko izdavanja. Jedina osoba koja je prepoznala mene kao potencijal je Mirela Priselac Remi. Definitivno je gledam kao drugu mater jer da nje nije bilo, svi bi vi bili uskraćeni za Prikija i njegove pjesme. Mislim da je najveći problem što svi skidaju gaće kad se zamaše parama.@

Tweet